Bežične mreže poput mobilne telefonije i bežičnog pristupa Internetu (WLAN) su postale dio svakodnevice unatoč tome što su žične mreže puno sigurnije.

Jedan od čestih oblika napada na bežične mreže je napad uskraćivanjem usluga ili DoS napad. Njega je vrlo jednostavno izvesti ometajući signal bežičnih mreža.

Ometanje radiovalova koje bežične mreže koriste za prijenos podataka nije teška za ostvariti. Potrebno je poznavati frekvenciju na kojoj se signal odašilje, način modulacije i snagu odašiljanja, a nakon toga sve se svodi na emitiranje nekog ometajućeg signala na toj frekvenciji s dovoljnom snagom tako da nadjača signal bežične mreže.

U ovom dokumentu opisat će se način na koji radi uređaj za ometanje i neke tehnike koje pružaju zaštitu od ometanja.

  

DEP je način zaštite računala korištenjem zaštitnog bita koji zabranjuje izvođenje programskog kôda u dijelu memorije koji nije predviđen za to.

DEP zaštita ima sklopovsku i programsku izvedbu, a procesori bez sklopovske podrške još uvijek mogu podržavati programsku izvedbu.

Uz DEP je potrebno  koristiti i druge sigurnosne mehanizme koji će se međusobno nadopunjavati kako bi računalo bilo što bolje zaštićeno.

Iako drugi operacijski sustavi ne koriste DEP zaštitu pod tim nazivom, funkcionalnost bita kojim se označava zaštićena memorija je ista za operacijske sustave Windows, Linux, FreeBSD i Mac OS X te odnedavna i za Android.

  

Prema istraživanjima jedna od pet tvrtki doživi prekid ili značajan poremećaj u odvijanju poslovnih procesa, svake godine. Jednostavnije je ne činiti ništa i nadati se da će se nezgoda dogoditi nekome drugom, međutim u današnjem vremenu tvrtke sve više shvaćaju da je potrebno planirati odgovor na neželjene događaje.

Prekidi u poslovanju mogu tvrtku dovesti do propasti čak i ako se to ne dogodi trenutno.

Na današnjem kompetitivnom tržištu čak i kratak prekid u odvijanju poslovnih procesa može dovesti do pada vjerodostojnosti tvrtke u očima klijenata odnosno gubitka ugleda tvrtke. Tako dolazi do dugoročnih financijskih gubitaka koji nisu odmah vidljivi, ali se na kraju mogu pokazati odlučujućima.

Ovaj dokument pruža pregled cjelokupnog ciklusa upravljanja kontinuitetom poslovnih procesa u svim njegovim glavnim fazama.

Pod Internetom se obično podrazumijeva brz pristup gotovo neograničenoj količini informacija, a za većinu korisnika pristup i korištenje Interneta upravo tako i izgleda. Ipak, za neke je Internet pun raznih ograničenja i restrikcija u obliku cenzure na Internetu.

Razlozi za cenzuru kreću se od dobronamjernih ciljeva kojima se želi zaštititi djecu od neprimjerenih sadržaja, zatim spriječiti širenje terorističke i sličnih propagandi, zaštititi autorska prava pa do ekstrema kojima se cijeloj naciji onemogućava pristup sadržajima na Internetu. Tehnika cenzuriranja Interneta ima više, a dijele se na dvije veće skupine. Te dvije skupine su blacklist i keyword blocking.

Po drugoj podjeli Internetska cenzura se dijeli na tehničku cenzuru, netehničku cenzuru te “brute-force” cenzuru. Tehnička cezura je najrašireniji i najpoznatiji tip cenzure. Tehnička cenzura može se izvesti na više načina: blokiranjem IP adrese, DNS blokiranjem i preusmjeravanjem, URL blokiranjem, filtriranjem paketa ili ponovno postavljanje Internetske veze.

Cenzuru na Internetu se može zaobići. Najpoznatiji načini zaobilaženja cenzure na Internetu su proxy web stranice (eng. Proxy Websites), programska rješenja (eng. Software Solutions) i virtualne privatne mreže (eng. Virtual Private Network, VPN). Poznata programska rješenja za izbjegavanje cenzure Interneta su Java Anon Proxy, JonDos, Psiphon, Freenet.

Cenzura Interneta u Hrvatskoj nije posebno zakonski regulirana, ali se o njoj u Ustavu govori u kontekstu slobode mišljenja, izražavanja i medija u člancima 36, 38, 39, itd.U budućnosti se očekuje daljnji razvitak metoda cenzure, ali i korištenje cenzure na prikladan način, bez zabrane izražavanja mišljenja i s transparentnošću svih informacija svim korisnicima.

  

Dokumentiranje programskih rješenja je jedno od ključnih aktivnosti programskog inženjerstva. Postoji niz prepreka u izradi kvalitetne dokumentacije, a jedan od njih je relativno kratko vrijeme koje se daje za njenu izradu. U većini današnjih projekata zahtjevi se brzo mijenjaju i potrebno je brzo reagirati kako projekt ne bi ispaštao u kvaliteti. Ovakvo dinamičko okruženje često uzrokuje zanemarivanje dokumentacije.

Ovim dokumentom se želi ukazati na važnost programske dokumentacije, a daje se i pregled tipova dokumentacije te preporuke za kvalitetnu izradu. Dokumentacija programskog projekta ima višestruke uloge. Na primjer, može služiti kao komunikacijski medij među članovima razvojnog tima ili kao priručnik koji će korisnici moći koristiti prilikom rada i administracije sustava. Također, može poslužiti kao jedinstveni repozitorij informacija razvojnim inženjerima koji održavaju sustav.

Često se koristi kao izvor informacija menadžmentu koji će na temelju tih informacija donositi odluke vezane uz budžet, poslovni plan i daljnju razradu rasporeda razvoja projekta.

Za zadovoljavanje svih navedenih potreba obično nije dovoljno napisati jedan već više vrsta dokumenata. Često se počinje od neformalno napisane radne dokumentacije pa sve do profesionalno obrađenih korisničkih uputa. Ovisno o namijeni, postoji nekoliko tipova dokumentacija, a u ovom dokumentu se opisuju najvažnije. Dokumentacije u ovom dokumentu su odabrane prema vodećim referencama iz područja programskog inženjerstva

  

Idi na vrh