Dokumenti

Pod Internetom se obično podrazumijeva brz pristup gotovo neograničenoj količini informacija, a za većinu korisnika pristup i korištenje Interneta upravo tako i izgleda. Ipak, za neke je Internet pun raznih ograničenja i restrikcija u obliku cenzure na Internetu.

Razlozi za cenzuru kreću se od dobronamjernih ciljeva kojima se želi zaštititi djecu od neprimjerenih sadržaja, zatim spriječiti širenje terorističke i sličnih propagandi, zaštititi autorska prava pa do ekstrema kojima se cijeloj naciji onemogućava pristup sadržajima na Internetu. Tehnika cenzuriranja Interneta ima više, a dijele se na dvije veće skupine. Te dvije skupine su blacklist i keyword blocking.

Po drugoj podjeli Internetska cenzura se dijeli na tehničku cenzuru, netehničku cenzuru te “brute-force” cenzuru. Tehnička cezura je najrašireniji i najpoznatiji tip cenzure. Tehnička cenzura može se izvesti na više načina: blokiranjem IP adrese, DNS blokiranjem i preusmjeravanjem, URL blokiranjem, filtriranjem paketa ili ponovno postavljanje Internetske veze.

Cenzuru na Internetu se može zaobići. Najpoznatiji načini zaobilaženja cenzure na Internetu su proxy web stranice (eng. Proxy Websites), programska rješenja (eng. Software Solutions) i virtualne privatne mreže (eng. Virtual Private Network, VPN). Poznata programska rješenja za izbjegavanje cenzure Interneta su Java Anon Proxy, JonDos, Psiphon, Freenet.

Cenzura Interneta u Hrvatskoj nije posebno zakonski regulirana, ali se o njoj u Ustavu govori u kontekstu slobode mišljenja, izražavanja i medija u člancima 36, 38, 39, itd.U budućnosti se očekuje daljnji razvitak metoda cenzure, ali i korištenje cenzure na prikladan način, bez zabrane izražavanja mišljenja i s transparentnošću svih informacija svim korisnicima.

Internet je pun raznih ograničenja i restrikcija u obliku cenzuriranja sadržaja. Razloga za cenzuru ima više. Cenzura se koristi za zaštitu od ilegalnih sadržaja na Internetu(pedofilske stranice, sadržaji koji šire mržnju, terorizam), zaštitu djece i maloljetnika te zaštitu korporativnih interesa. Za cenzuriranje sadržaja na Internetu koriste se web filtri, odnosno filtri koji sprječavaju neprikladan sadržaj. Web filtri rade na dva načina, a oni su keyword blocking i blacklist. U nekim državama se cenzura ne koristi na prikladan način. Tako se cenzura iskorištava za sprječavanje mišljenja, ograničavanje osobnih sloboda i u političke svrhe. Primjeri takvih zemalja su Kina, Kuba, Egipat, Iran, Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Sirija, itd. Takvu vrstu cenzure ne odobrava većina zemalja svijeta i zbog nje su nastale organizacije i projekti koje se bave sprječavanjem cenzure. Najpoznatije takve organizacije su ACLU(eng. American Civil Liberties Union) i Reporters Without Borders. Najpoznatiji projekti koji se bave sprječavanjem cenzure i slobodom mišljenja i informacija su Censorware Projecti Peacefire.org.

Cenzura se može ostvariti na više načina. Osim prije spomenute podjele cenzure (keyword blocking i  blacklist), cenzura se još dijeli na tehničku, netehničku i“brute-force” cenzuru. Pod tehničkom cenzurom podrazumijeva se onemogućavanje pristupa pojedinim web stranicama u kojoj pristup onemogućavaju pružatelji mrežnih usluga. Tehnička cenzura se može ostvariti na više načina: blokiranjem IP adrese, DNS blokiranjem, URL blokiranjem, filtriranjem paketa te konstantnim ponavljanjem uspostavljanja Internetske veze. Svaki od tih načina ima svoje prednosti i nedostatke. Netehnička cenzura podrazumijeva cenzuru koju korisnik regulira samo za sebe, odnosno nije cijela korisnikova mreža cenzurirana. „Brute-force“ cenzura se može prevesti kao cenzura „silom“ ili „korištenjem sile“. U današnje vrijeme se ova vrsta cenzure više ne pojavljuje, a njeno zadnje pojavljivanje je bilo u Egiptu u siječnju 2011. „Brute-force“ cenzura se dijeli na potpuno blokiranje i uklanjanje rezultata pretraživanja.

U svrhu zaobilaženja cenzure i blokiranja sadržaja na Internetu razvijeno je više tehnika pomoću kojih se može doći do necenzuriranog sadržaja, odnosno pomoću kojih se cenzura može zaobići. Te tehnike uključuju korištenje proxy web stranica, zatim programskih rješenja za uklanjanje cenzure te korištenje virtualnih privatnih mreža. Posebnost proxy web stranica je da mogu dohvatiti i prikazati URL adrese cenzuriranih web stranica koristeći proxy poslužitelje. Programskih rješenja za zaobilaženje cenzure ima više, a poznatiji među njima su Java Anon Proxy, JonDos, Psiphon iFreenet. Za zaobilaženje cenzure na Internetu koriste se i VPN mreže (eng. Virtual Private Network). VPN mreže omogućuju pojedincima i tvrtkama razmjenu i pristup informacijama s bilo kojeg računala u svijetu i na taj način ne podliježu pravilima cenzure koje neka država nalaže.

Kao primjere cenzure na Internetu najbolje je spomenuti SAD i Kinu. SAD je država koja na primjeren način provodi cenzuru Interneta, dok je Kina država koja cenzuru Interneta koristi u političke svrhe i oduzima građanima pravo na izražavanje i informacije. U Hrvatskoj cenzura nije zakonski posebno određena, ali postoje neki zakoni koji se nje dotiču. Vrlo je teško predvidjeti budućnost vezanu za cenzuru Interneta. Već i sada javljaju se dvije različite struje ljudi vezane uz cenzuru Interneta. S jedne strane su zagovornici građanskih prava, a s druge strane vlade i cenzori koji sumnjaju u ljudsko prosuđivanje. Po svemu sudeći, ipak se očekuje smanjenje cenzure u zemljama s jako izraženom cenzurom, a jačanje cenzure u svrhu uklanjanja sadržaja kao što su dječja pornografija, pozivi na mržnju, terorizam i slično.