Dokumenti

Kroz povijest, vlasnici autorskih prava, autori i druge financijski ili umjetnički zainteresirane strane protivili su se tehnologijama koje omogućuju umnažanje izvornih kreativnih sadržaja. Njihovi razlozi su jasni - neovlašteno umnažanje tako nastalih sadržaja dovodi do narušavanja autorskog integriteta i smanjenih prihoda autora i izdavača. Digitalni formati zapisa sadržaja značajno olakšavaju njegovo umnažanje, zbog čega su uvišestručeni napori vlasnika autorskih prava uloženi u njihovu zaštitu.

Skup tehnologija za zaštitu i kontrolu korištenja digitalnog sadržaja zajednički se naziva upravljanje digitalnim pravima (eng. Digital Rights Management - DRM). Primjenjuju ih izdavači i drugi vlasnici autorskih prava kako bi ograničili pristup digitalnim uređajima i multimedijalnim sadržajima. AACS (eng. Advanced Access Content System) je jedna od tehnologija upravljanja digitalnim pravima. Riječ je o standardu za distribuciju digitalnih sadržaja i upravljanje pravima njihova korištenja namijenjenom ograničenju pristupa i onemogućavanju neovlaštenog umnažanja sadržaja pohranjenog na optičkim diskovima nove generacije (HD DVD i Blu-ray diskovi). U ovom dokumentu predstavljen je AACS standard, opisan njegov razvoj, objašnjen način na koji se njime štite digitalni sadržaji te analizirana sigurnost takve zaštite.

Upravljanje digitalnim pravima (eng. Digital Rights Management - DRM) zajednički je naziv za čitav niz tehnologija koje se koriste za zaštitu i kontrolu korištenja digitalnog sadržaja. Koriste ih izdavači i drugi vlasnici autorskih prava kako bi ograničili pristup digitalnim uređajima i multimedijalnim sadržajima te spriječili njihovo neovlašteno umnažanje i pretvorbu u druge formate. Premda sam pojam ima sličnosti sa zaštitom od kopiranja (eng. copy protection), u osnovi se više koristi kada se govori o zaštiti kreativnih sadržaja. Zaštita od kopiranja najčešće se odnosi isključivo na programsku podršku (eng. software).

AACS (eng. Advanced Access Content System) je jedna od tehnologija upravljanja digitalnim pravima. Riječ je o standardu za distribuciju digitalnih sadržaja i upravljanje pravima njihova korištenja namijenjenom ograničenju pristupa i onemogućavanju neovlaštenog umnažanja sadržaja pohranjenog na optičkim diskovima nove generacije (HD DVD i Blu-ray diskovi).

AACS je izradio AACS LA konzorcij kojeg čine poznate svjetske svjetske tvrtke kao što su Disney, Intel, Microsoft, Panasonic, Warner Brothers, IBM, Toshiba i Sony. Privremene specifikacije standarda objavljene su u travnju 2005. godine, dok su konačne objavljene 2009. godine. Kroz brojne dokumente opisan je složen mehanizam zaštite praznih HD DVD i Blu-ray optičkih diskova, te onih s unaprijed pohranjenim sadržajem.

Zaštita digitalnog sadržaja AACS sustavom temelji se na šifriranju, složenom mehanizmu koji uporabom različitih 128-bitnih ključeva te nekoliko inačica AES algoritma šifrira željeni sadržaj i zapisuje ga na optički medij. Zajedno sa sadržajem zapisuju se podaci o uređajima i aplikacijama kojima nije dozvoljen pristup sadržaju te jedinstveni podaci za svaki pojedini medij. Uz to, uređaji i aplikacije za reprodukciju takvog sadržaja dobivaju vlastite ključeve pomoću kojih, ukoliko se ne nalaze na popisu onih koje za to nemaju ovlasti, mogu dešifrirati zaštićen sadržaj i reproducirati ga na korisničkom uređaju. AACS posjeduje mogućnost povlačenja kompromitiranih ključeva iz uporabe te implementacije novih u novijim inačicama zaštićenih sadržaja. To je vrlo korisno s obzirom na neizbježne i svakodnevne napade kojima se otkriveni tajni ključevi često objavljuju.

Napokon, AACS sustav za zaštitu digitalnog sadržaja kao i sve ostale tehnologije upravljanja digitalnim pravima od samih početaka razvoja prate dva velika nedostatka. Prvi je vezan uz ograničavanje uporabe sadržaja vlasnicima legitimnih kopija čime im se otežava njihovo korištenje. Zbog toga, a i upitne učinkovitosti svih tehnologija upravljanja digitalnim pravima, AACS će uvijek pratiti određene kontroverze. S druge strane, postavlja se pitanje isplativosti ulaganja velikih novčanih sredstava i ljudskih resursa u tehnologiju koja je u današnjim uvjetima osuđena na neuspjeh. Razlog je jednostavan, vlasnici legitimnih kopija zaštićenog sadržaja moraju biti u mogućnosti takav sadržaj koristiti i to na način da im je omogućen pristup svim alatima i informacijama potrebnim za njegovu reprodukciju. Ipak, nakon predaje kriptografskog algoritma, zajedno s ključevima i šifriranim sadržajem korisnicima na današnjim osobnim računalima, samo je pitanje vremena kada će doći do kompromitiranja sustava.