Za informatičare

Biometrijski sustavi su često korišteni za reguliranje pristupa ustanovama, informacijama ili drugim uslugama, ali i dalje pitanja o njihovoj efektivnosti kao sigurnosnih ili nadzornih mehanizama ostaju otvorena. Izvješće organizacije „National Research Council“ navodi kako su biometrijski sustavi, dizajnirani za automatsko raspoznavanje pojedinaca, „inherentno pogrešni“.

Radi se o sustavima poput raspoznavanja otiska prsta, dlana, glasa ili lica zasnovanih na biološkim i ponašajnim osobinama. Stručnjaci navode da niti jedno svojstvo nije stabilno i prepoznatljivo u svim skupinama pa čak sustavi s vrlo pouzdanim senzorima i sposobnostima podudaranja mogu imati jako puno lažnih alarma. Izvješće identificira brojne izvore nesigurnosti u sustavima (na primjer biometrijske karakteristike mogu varirati tijekom života pojedinca) koje treba uzeti u obzir prilikom dizajna i rada sustava. Tehnička pitanja vezana uz kalibraciju senzora, degradaciju podataka i narušavanje sigurnosti također pridonose varijabilnosti u tim sustavima. Joseph N. Pato, predsjednik povjerenstva laboratorija Hewlett-Packard's HP Laboratories, tvrdi da, dok neki biometrijski sustavi mogu biti efektivni za posebne zadatke, oni nisu ni blizu nepogrešivi kako govori njihov prikaz u popularnoj kulturi. Jačanje znanosti je ključno za potpuno razumijevanje prednosti i nedostataka ovih sustava, a oni trebaju biti dizajnirani i provjereni u skladu s njihovom specifičnom namjenom i kontekstu u kojem se koriste. Svaki biometrijski sustav odabran za sigurnosne namjene treba proći kroz provjeru ranjivosti. Također, izvješće identificira nekoliko značajki koje biometrijski sustav treba sadržavati poput dizajna za predviđanje i planiranje pogrešaka. Više detalja može se pronaći na stranicama portala National Academies.