Sažetak:
Internet je sveprisutan u životu i radu svih
ljudi. Pored sjajnih korisnih posljedica za poboljšanje
života, on donosi i neke negativne. Najvažnije negativne
su vezane uz sigurnost korisnika. To je posebno važno kad su
korisnici djeca. Ona nemaju dovoljno znanja, iskustva i zrelosti da
prepoznaju opasnosti, izbjegnu ih ili se bore protiv njih.
Napadači na sigurnost djece su najčešće druga
djeca: bilo da ih nagovaraju na nezakonite, nemoralne ili
neprimjerene aktivnosti, bilo da im se rugaju, sramote ih ili
vrijeđaju svojim objavama. Osim njih, napadači su lopovi,
seksualni prijestupnici, nasilnici svih vrsta, teroristi i drugi.
Opasnosti djeci prijete i od njihovih vlastitih aktivnosti kad
koriste alate koji štete drugima, ili kad ne poznaju sva
svojstva legitimnih alata pa njihove nuspojave nekome naštete.
Druga djeca nad njima mogu vršiti nasilje, odrasli ih mogu
spretno zavesti da za njih obave nezakonite radnje, mogu ih navesti
da odaju privatne i osjetljive podatke o sebi, obitelji,
prijateljima, a mogu ih namamiti ina fizički susret u kome
mogu bit i fizički napadnuti i zlostavljani. Kako ove
opasnosti počinju informacijama čiju istinitost djeca ne
mogu točno utvrditi, raste želja da se djeci
ograniči pristup informacijama, za njihovo dobro. U tu svrhu
brojne organizacije proizvode filtre sadržaja koji
pokušavaju ocijeniti izvor informacije ili samu informaciju,
bez obzira dolazi li do nje dijete pretraživanjem Interneta i
baza podataka u njemu, dopisivanjem s nekim drugim korisnikom
Interneta ili sudjelovanjem u on-line diskusijama. Problem s tima
alatima je što je i čovjeku ponekad teško
odgonetnuti, govori li neki tekst o povijesti rasizma ili je to
agitatorski rasistički pamflet. Osim toga, brojni su
tehnički načini na koji dijete samo može
zaobići takve mehaničke zaštitne mehanizme. Stoga je
jedino pravo sredstvo borbe protiv takvih opasnosti u
kontinuiranom, sustavnom i predanom radu s djecom koji će ih
poučiti samozaštiti i samoobrani u
Internetu.
